Neravnodušan pred motivom. Tihomir Lončar nastoji i uspjeva odgovarajući vizualni napon uložiti u kadar i frakturu svoje slike. Započeli smo sa spominjanjem motivajer nezavisno od njegove prepoznatljivosti i izravne motivske transpozicije u pojedinačnu sliku neosporno je da bilježenje započinje doživljajem.vidljivo je kako iza naslikanih oblika stoji sugestija predloška iz prirode ili iz kulture. Dapače, najradije i najbolje se Lončareva ostvarenja gledaju i čitaju kao sinteza organskih i kristaličnih nakupina, odnosno kao suživot plenerskih i muzealnih poticaja,to jest kao slikarstvo svjesno svojih protega i potencijala.
|
Ali slikar je našao također načina da nadvlada suhoću geometrizma i napast statičnog taloženja zadanih komponenti: svaka je čestica površine nabijena nekom nutarnjom energijom, svaka mrlja isijava vlastitu svjetlost, svaki potez zrači životodajnom pokrenutošću. Ne samo u određenije figurativnim radovima, nego i na slikama asocijativnog ili aluzivnog karaktera, Tihomir Lončar pokazuje pretežno zanimanje za atmosferu i prožetost cjeline. Kod pejzaža i veduta očigledno je djelovanje vjetra i kiše, zapare ili hladnoće, a kod slobodnijih kompozicija ili semi-apstrakcija jasno se osjeća emanacija temporalnih i temperaturnih uvjeta. Da nema vjetra ne bi stabla na njegovim prizorima bila tako povijena niti bi vršci čempresa bili šiljato upereni na jednu stranu; da nije bilo kiše ne bi obzorja odjekivala tolikom pročišćenošću i elementi u prostoru bili toliko izraziti i prozračni. Tonko Marojević |
|